Čovjek u intimi i užitku održava vezu sa stvoriteljem, i podiže se i formira približenost s njim. To je algoritamski njemu dato i u njega ugrađeno da se održi i u vječnostii u vremenu. Ako nemaš vječnosti u biti nemaš sadašnjost: budnost toga je uvijek upad u vrijeme, – jer proces se spoznaje i samo on može govoriti. Mala dijeca (tek rođena) i životinje imaju vječnost, ali nemaju svjetsko izračunato i kozmičko vrijeme. Oni u besvijesti svog stvorenog „svijeta“ nemaju snagu, koja ih podiže u jasnu budnost govorenja.
Bića koja postoje u stadiju besvjesne-svjesnosti su ušla u život – životvorno – i istrajavaju u obliku neostvarene punine intuitivnog.
Život i jest besvijest na pragu svjesnosti!
On se ne može se osvijestiti a da „ostane“ – u potpunosti – kao recimo neki racionalizam, gdje to vidimo to po ostvarenjima i porukama genija, koji će ga zanemariti, – čak pregaziti u svom trenutku otkrivanja.
Ali svijest nije važna i samo će (ovdje) uništiti intimu i ugodnost užitka u njegovoj uzdignutoj intuitivnoj ezoteriji. Ona je teška i materijalna, i svjetska, i daje odgovor daleko ispod istine i pitanja koja je svagdanja besvijest-svjesnosti u sadašnjem trenutku vječnosti postavila.
Vrijeme – kao kozmičko, izračunato i svjetsko – je budnost duha koja je planirana u agendi osvajanja i ostvarenja povijesnih datosti – naknadno – ostvarene vremenitosti, pri čemu se duhovno (svjetski) čovjek stacionira na neko mjesto (topos) s takvom ambijentalnošću toga prostora, koje će po prirodi stvari postati estetski znak da se upravo takvo vrijeme dobije.
Kada taj znak, a to može učiniti samo genij, koji jeste bogoposvećen do poslanika božjeg (aristokracije), bude doveden do stadija sedimenta u njemu ekstatičnog – po epifaniji božanskog bitka, spuštanja vječnosti u rukopis vremena – dobivamo povratak u Prvu i Najvišu svjesnost. – i tu razumijevanje besvjesnog unutar svjesnosti.
U realnoj svjeskoj filozofije je o tome Schelling govorio. On je dao odgovore unutar kojih potonji filozofi u svjetskom znanju filozofije, kasnije, nisu znali niti da postave previlno pitanje. Filozofija je kranula putem pogrešnog znanja, ili ne-znanja (Hegel, Marx) da profetologizira sustav duha, tako da s njim svjetotvori. Stigli smo na prag nemogućeg da se u svijetu razumje filozofsko, – i da se o njemu govori.