Metastasis utter paradigm events and maintaining the world in space and time - the clock exact science of the stars - complies with oblivion of the philosophy
Metastaza posvemašnih paradigmi događanja i održanja svijeta u prostoru i vremenu - u taktu egzaktne znanosti o zvijezdama - u suglasnosti je s zaboravom filozofije
Poetika bogotvornog sustava i tajne svjetotvorenja naspram racionalnog svemira stoji upravo kao beskonačnost i vječnost naspram ograničenosti i vremena__pa tako i ono djelimično stoji naspram filozofije
Plotin je u stvari Isus koji govori filozofiju kao helenistički znanstvenik bitka - On zna sve tajne ezoterije, ali ne prorokuje okult i zakone, nema zmajeve i čudesa Indije, i transcendentalne meditacije budista: on neukog ne navodi na slušanje izvanjskim mamcima i s upitnim pretskazanjima -/_ On naprosto govori
when two lovers quietly among themselves in peace deep intimacy talk - looking into your eyes with some far-off plans - it becomes a dialogue between the gods
_________ Kada dvoje zaljubljenih tiho među sobom u miru duboke intime razgovaraju - gledajući se u oči s dalekim nekim planovima - to postaje dijalogom između bogova
light is shorter just speed the establishment of the area of movement and light, when the time - of the alleged loss - the journey and creates
_________ Svjetlost se kraće upravo brzinom samog uspostavljanja tog prostora kretanja te svjetlosti, kada se to vrijeme - tobožnjeg gubitka - u putovanju i stvara
"Jednog dana ćeš govoriti ljudima, i hvaliti se: 'Ja sam bio s Anastasijom, ja sam bio s Ninom, ja sam bio s Tatjanom, i one su sa mnom govorile.' A oni će ti se diviti."
Kada se vatra svemira vrati k vatri duha - unutra - koja daje snagu bogu za njegov uvijek novi početak - estetika pretvori u stanje čarobne uznesenosti i tihog očekivanja - kuca na vrata objava, i može misterij povući u mir graničnog stvaranja
Kada se religija primakne znanju teologije, a ova razumje svoju metafizičku bit i postane artemidski čistom, i filozofskom, možemo reći da smo već sve otkrili
Ulazeći u svijet nekom drugom je bilo mnogo važnije da me pozove - «u mene» - opredijeli, nego meni koji sam slobodan izabirao na raskrsnici među svjetovima, ne znajući se, ali sam makar dobro osjećao, pa se tako filozofije Postanja danas više nitko ne uspijeva sjetiti
Svakog trenutka vremena, u vječnosti se događa intuitivni akt iskonskog identiteta subjekt-objekta, u bitnoj neposrednosti, kao sveopće Stvaranje - duha, tijela svijeta, prostora i vremena - koje čovjek drugim imenom pret/postavlja, pa se onda se to i razdjeljenje
Vremena nema - svijet je metastaza na riječi prorokove. Prorok je «izborno vrijeme» i zato početak - on izazva «budnost duha» tako što suzbi vječnost i sva druga govorenja - naspram sebe - te se dogodi prvi korak u vremenu
Čovjek se ne treba nikada boriti za vlastitu sreću - kao takvu - već uvijek za dobru «kontrolu vlastite nesreće»: što je svjetotvoračka besvijest pri/dolaska samom sebi, i pristup bogougodne biti vlastitu srcu, koju bi uvijek poželio
Raskrsnica svjetova - u duhu misterija Jednog - u potpunoj i tirkiznoj tami, sa prvim zracima najčistije svjetlosti, izazvat će «riječ proroka», koji će do kraja postojanja pred njegovim vremenima govoriti
Kada se bit vlastita prisustva dovede u stadij čarobnog mira, s ugodnošću koja nema više pitanja, niti tamnu stranu sebe - niti traži druge odgovore – u veličini i jednostavnosti, a na raskrsnici smo pred svjetovima, svaki korak iskaz, misao, za svijet je i nova njegova proizvodnja.
Arijedna - the most-sacred - so open your soul to the divine because of Theseus, that it has received an answer to a question that previously nobody knew or assumed, and now it is just the greatest divers in depth remember.
Arijedna – najviše-sveta – je toliko otvorila dušu prema božanskom zbog Tezeja, da je dobila odgovor na pitanje koje prethodno nitko nije znao niti pretpostaviti, a sada se samo nje najveći ronioci u dubine sjećaju.
Čovjek nikada ne treba misliti na postizanje vlastite sreće, nego – kada je već pao u svijet – na dobru kontrolu vlastiti nesreće, te ako uspje, dobar je u svjetotvorstvu i približava Objavi, i moguće da u Nju na kraju – sretan - dosegne
Ispušteni smo iz Prvog, koji je Jedno – Prisustvo - u postojanje prostora i vremena, da bi se Postojeći kao Stvoritelj, promatrajući tu borbu povratka iz ponora nad ponorima, upoznao u vlastitu sobstvu
Događanje vremena je gubitak unutarnje centralne pozicije isjanja svemira, s ovog mjesta, a održanje paradigme tog pretpostavljanja je kada se o tome samo povijesno – s datumima - govori.
Svijet se mijenja tako da nastaje svijetom, ovdje u sebi – kao sampm Postanju - gdje se nikada se ne može napraviti pokret u postojanju – u duhu, u jastvu – i vječnosti, a da to ne bude samo već stvaranje prostora i vremena
Mudrost potiče iz jednog koje je mistično i svaki dan se utapa u sveobuhvatni misterij: zakon da se to upozna i dosegne je riječ zakonodavnog i navjestiteljskog proroka.
Ezoterija koju srčano ljudi traže idući na istok, upinjući se da dosegnu ono što je njima naizgled drugačije nemoguće, napustili su «Je» upravo tamo gdje su donijeli tu suludu odluku, gdje su u sebi dobili taj veliki-mali poziv. A govoreno je tako da to vječno treba spominjati: «Zašto me svuda po svijetu tražite kada znate da ja moram biti u domu oca svog.» (Isus)
Tajna velikog Spavaća na raskrsnici svih svjetova otkriva se svaki dan u jednome svijetu - u njegovu prostoru i vremenu – tako što je vidi onaj koji je dostupan artemidskom misteriju: moćan da pretpostavi «uši» koje to mogu čuti i «usta» koja to mogu izgovoriti
Odgovor oko početka i kraja svijeta treba značiti samo nešto onima što vide kozmos većim od sadašnjosti i poznatim od vječnosti, te se utapaju gomilu istomišljenika koji onda stvaraju narod tog – dosegnutog - govorenja
Pojava proročkog govorenja s početka svijeta sa izazovom kodiranja prostora i vremena, donosi odluku tog početka - na tom početku svih odgovora - koje će biti neosporne u svjetotvorenju
Život u njegovoj najgrubljoj jednostavnosti čini mogućim pristup najuzvišenijem iracionalizmu i ima posebna stanja eksploczije božanskog, kada zna i konačni otpočinje odgovor
Kada god otpočne nešto u vremenu - da je vrijeme i da se imenuje vremenitim - nužno je takvo da će imati svoje bitno stanje početne i pra/početne biti u vječnom
Gradacija između mogućeg i nemogućeg - ništavila - beskrajno je manja no između djelom mogućeg i onog apsolutnog i početnog u vječnosti. Zaborav u tome je tajna početka stradanja.
The path to truth and order procedures dismissed by a situation, a problem of philosophy is the revelation - when nothing else with it can not compare with it - in which the time and start going "another speech»
__________________ Put do istine i red postupaka koji razrješuje neku situaciju, neki problem, za filozofiju jeste Objava - kada se to ništa drugo s ne može s tim usporediti - a u kom se trenutku i događa početak «drugog govorenja»
Sam pojam realnosti kao pogrešan u svijetu, nužan je da se takav pojavi u prostoru i vremenu, da bi se "dobilo vrijeme" izbavljenja sukcesivnog govorenja, naspram (tvoračke) beskonačnosti koja ima uredan proročki odnos sa vječnošću
Da bi jedan narod opstao mora postati svojim vlastitim prorokom u izbornom vremenu, a ne nalijegati na tuđe projekte i izvšavati dejstva misterioznih tuđih poruka u zakonodavnu njihovu proroštvuDUH IZNAD VODA - onaj koji je u vrijeme Postanja kada je zemlja bila pusta i prazna, lebdjeo nad vodama
Živ osjećaj kako je svijet neovisan od čovjeka i njegova spoznanja postoji kao tajna samo zato, da bi se on uopće ikada kao takav - čvrst i dosljedan - postigao