Filozofija je razorena i ona je uništena na horizontu našega svijeta i vremena; ona je samljevena i poravnata u našem prostoru događanja, stornirana i skinuta s dnevnog reda; te kada je takva još pokušala da se izvadi iz ponora, a i paranoja držećih hipostaza u svijetu – koje se čovječanstvo zapetljalo – potpuno je dotučena.
Danas se nitko više filozofije ne može sjetiti; i volio bih da me netko drugačije opomene.
Netko je mogao zadovoljno trljati ruke, jer je upravo na najvažnija mjesta u svijetu mogao instalirati demokraciju, kao istinu i tobožnje dokaze – mantrati o spasu naroda koji se iznenada pojavljuje kao nevjerojatan. Data je narodu „sloboda“ kao najbolji način da se – algoritamski precizno – proizvedu robovi. U državama je postavljan klizeći sustav kontrolirane pogodbe sa Sotonom. Prevara je išla kao po loju jer filozofije nije bilo da opomene, a u pećinu nikakva svjetlost nije smjela doći.
Kissinger se stalno se pojavljivao pred čovječanstvom, misleći da ga nitko filozofski ne čuje; te govori bitno u šiframa, misleći da u svijetu pametnije se ne može govoriti. Jednom prilikom zamolio sam ga preko jedne institucije s kojoj sam surađivao – Institut za strateška istraživanja iz Waschingtona (kontakt David Steel) – da shvati da „demokracija“ nije to što on misli, zaboravljen u svom utjecaju i misleći je kao društvenu jednostavnost i apsolutnost dobrote – te zato neupitnu provedbu oduvijek traženog.
Uz to on je i pretpostavljao da se njegova podvala nikome neće jasnom (u trenu) pokazati.
I što se je dogodilo?
Napravio je sustavnu grešku jako inteligentnog čovjeka „svijeta“, koji ne razumje filozofiju, i od Nje zauvijek – otpočeto Svjetotvorenje.
Zauvijek je to problem u svijetu, i beskrajno će čovjek „proizvoditi vrijeme“ i projicirati idealizirani prostor sustava svijeta – kozmosa „ispod“ nekakve vječnosti – govoreći u svim (živim) trenutcima ono što je njemu ad hoc potrebno. On će zauvijek izazivati svijet, i držeći – „profetološki“ – sustav mišljenja i govorenja na dvoboj.
Jer čovjek zauvijek postoji ad hoc, i – mnogi odmah neće ovdje vjerovati – da je to upravo u tome ona vječnost, i onaj Početak svijeta kojega i svi ljudi – i svi bitni znanstvenici (Howking, Einstein) – oduvijek i beskrajnio traže. Oni ne mogu prihvatiti da im je ono najvažnije tu, i u njima duboko – jer je ezoterijsko – te da se ta istina tako lako zna i otkriva po Objavi koja je „primljena“, i s kojom se ništa ne može usporediti.