Bosna i Hercegovina nije država, nego pridržava, jer nju stalno netko „pridržava“.
Činila je to otomanska imperija, pa je činila Austo-Ugarska, pa je činila Jugoslavija – i pridržali su je dovde – da bi to sada potpuno preuzela Amerika preko OHR-a.
Svojedobno, kada je to bila otomanska imperija ostala je kao prostorna i vremenska – povijesna – ideja; te kada ulazi unutar nje Austo-Ugarska uspijeva je pridržati – i čak osnažiti – dobacujući je do jugoslavenskog vremena. Tada među bratskim narodima koji ipak sve bolje razumiju od stranaca, jasno se profilira kako i treba, kakva jest: kao tro-jedna, kada je u međuvremenu bosanski supstrat se raspao i ona je postala složena; te se uzdigla tri džavotvorca – Hrvate, Srbe i Muslimane. Jugoslavija je nju „pridržala“ kao ravnopravnu među ostalim svojim republikama; te zbog svega bila i osobita – sui generis – država koju nije trebalo nisačim uspoređivati.
Geslo je bilo da „Bosna nije ni hrvatska, ni srpska, ni muslimanska; nego je i hrvatska, i srpska, i muslimanska!“ I tu vidimo da nema Bošnjaka kao ustavotvornog naroda, ali ima Muslimana.
Međutim Muslimani nisu jedini koji bi morali prirodno biti „Bošnjacima“.
Ime „Bošnjak“ je etimološkog istog podrijetla kao i „Bosna“ i zato bi trebalo da pripada svim ravnopravnim ustavotvornim narodima; pa tako osobito sam govorio i ponavljam i sada, da su u Bosni i Hercegovini ustavotvorni Bošnjaci-Hrvati, Bošnjaci-Srbi, i Bošnjaci-Muslimani; te da je sve drugo diverzija na pravilan sustav odnosa. To je tako po istini, po povijesti, po inerciji duha u razvoju, po imenovanju koje mora dolaziti iz povijesti iz realnog imena sa zemlje i iz vječnosti, te da se onda pravilno postavlja u buduće vrijeme.
Ime „Bošnjak“ projektno je i unazad i unaprojed vremenu, kada se formira istina povijesnog toka prostora, i upravo utvrđuje kao nacionalni i državotvorni dokaz.
I što se dogodilo kada se Jugoslavija – predposljanji „pri-držitelj“ Bosne i Hercegovina – raspao? Bosna je ostala na čistom prostoru, sama kao državotvorni potencijal, kada je trebala iznutra iz sebe da se uspostavi kao jedinstvena bit, i tako svoj prostor o-državotvori.
Ali dogodio se rat:
Prostor je „upitan“; i prostor je „progovorio“!
Stvorene su tri vojske, tri administracije, tri narativa – koji su po sebi bili nepomirljivi – tri ratne države; gdje bi očito svaka od njih mogla biti država u punom kapacitetu sama za sebe, ali zajedno na istom prostoru bili su u sukobu državotvorenja.
I došli su Amerikanci, novi „pri-držitelji“ pri/države, puni sebe, i puni vjere da nešto znaju, da nešto mogu, puni izlizanih pojmova ljudskih prava i demokracije, koje su debelim novcem podupirali. Iako nisu znali gdje dolaze, i što je Bosna i Hercegovina – niti su takvu ideju uopće mogli pretpostaviti – oni su u sebe nabusito vjerovali. Uspostavljaju „ludačku košulju“ – opća sintagma za sporazum – te preko OHR-a pokušali svima nama navuči, proglašavajući veći dio nas luđacima.
Ali pogledajmo sliku visokog predstavnika kakva jest; njihove postupke, njihovo ne-znanje, kada su već bačeni u sustav egzistencijalne greške koju je trebalo sprovoditi. Dobili su zadatak da utvrde i realiziraju sporazum ojačaju jedinstvo i uspostave državu.
I što su oni radili? Uzmimo Petrića – a ni ostali nisu bolji – kada je ovaj po glupostima vraški eskalantan.
Gledali su gore u Centar države i njega hranili; stiskali ga da bude „jači“, stvarali jednu otuđenu moć; da bi dolje nogama brutalno „gazili ustavotvorca“ (pogotovo Hrvate); umjesto da su radili suprotno: da su jačali državotvorca – sve narode – kada su im oni se jasno prikazali kada je prostor „progovorio“, gdje bi onda ovi povratno jačali državu na način kako je to jedino moguće.
Tako ti je kad činovnika staviš na poziciju koja je aktivno državotvorna: Ne da se on ne zna snaći da održi situaciju makar kakva jest, nego će od lošeg napraviti još i gore. Pa onaj koji danas „besumučno vrišti“ ne dajući OHR-u da ode, i sam govori o Bosni kao „pri/državi“, te i sam joj ne dopušta, da sama u sebi pokuša – kako jedino i može – iz sebe o/državotvori.
Visoki predstavnici – u svom neznanju i iz svoje osionosti – od jedne pri/države – koju su (usput) i pridržavali – a da bi je nekako doveli do „države“ i uspostaili (da se ona „drži“); izazvali toliku mržnju među ustavotvornim narodima, i realnim državotvorcima, da bi se prama njima – najblaže rečeno – trebalo otvoriti kazneni postupak.