Istina o nemogućem
Artemida © 2017 Anton Celin

EMOCIJE SVEMIRA (IR) Anton Celin

I.

U biti, važno je postaviti Postojanje, koje se drži, te ima svoju istinu koju doseže. Kasnije će se uvijek - u događanju prostora i vremena za taj prostor i vrijeme - izgraditi program. Program je uvijek svijet paranoida i uvijek postaje neka paranoja.
Čovjek opslužen spoznanjem je bitna hipostaza Prvoga, kao duša. On je odmah iza duha. On je druga hipostaza po Stvaranju, i pojavljuje sa kao sustav sabiranja pri povratku. Postoji zbog emocija i njih emitira na svemir, koji onda postoji. Ali on te emocije velikim dijelom i zaboravlja.
Bitna je ovdje činjenica snage i volje, realizma i misterija. Čovjek je vanjštinu učinio mogućom. On je svoje emocije prebacio na svemir, vanjski svijet, i takav počeo da se pretpostavlja. To je postavio kao bitno. Učinio je to da je jedino.
Sve je u pitanju Poniranja i Izranjanja. Izlazi sve iz Prvog koje je bit, a u spoznanje koje je bivanje. Spoznanje je uvijek stvaranje sustava - u prostoru i vremenu – koji je svijet. Svijet je uvijek moguć ako se može dogoditi. A to je i uvijek osobito.
Izlazi se u zaborav bitka, tako da se biva, te izgleda sve drugačijim, nego što se na početku pretpostavlja. Ono izgleda da se jest, iako je to veliko pitanje. Veliko pitanje nad bitkom postavljaju tek filozofi i božji poslanici, kada govore o istini, govoreći kako nije uobičajeno.
Sam svemir je pak svijet čovjekovih emocija, koje je duh tako uspio dobiti. Čovjek je biće koje to želi dosegnuti kao svoju estetiku. On uspijeva o tome – zbog svih uvjeta koji su spomenuti – pravilno ovdje misliti. To je najveća njegova istina i najvažnije njegovo poslanje. To je ono što je svemu drugome pretpostavljeno. Iza toga i ako toga nema, posvuda je ništavilo, ili – nemoguća – zemlja koja je pusta i prazna i tama koja se vije nad bezdanom.
O tome treba bogoposlanički i svjetotvorno – tako da je to bogotvorstvo – na najvažnijem mjestu govoriti.