Istina o nemogućem
Artemida © 2017 Anton Celin

ZASJEDANJE OLIMPA Anton Celin

I.

Diotima sjedi u uglu i svjetlost je na njoj u purpurnoj boji, dok je u pozadini potpuni mrak i ništa se ne vidi i ne uspijeva vidjeti. Čita iz velike knjige, te ponekad i podiže pogled prema prostranstvu:
«Ovdje su tajne koje su zapisane a i takve će ostati i kad ih i čujete, jer gotovo nitko neće vjerovati a niti razumjeti, ali će tek neki na tren čudesno samo osjetiti - uz miris borova i povjetarac kraj sjenovitih šuma, uz potoke, rijeke i jezera - lagani jedan korak koji prolazi.»
Sada podiže ponovo pogled:
«Što se je zbilo na Olimpu kada se Isus pojavio na zemlji i da li se to zaista i dogodilo? Ja sam dobro pogledala u velika proroštva, po Apolonu, bogu svjetlosti i proroku - unaprijed i unazad vremenu - i Hramu u Delfima, i odgovor mi se nametnuo kao vizija. Ovo su riječi priče koju niti svi od bogova nisu dodirnuli. Ali sada se ispunilo vrijeme i događaji se sabili do eksplozije vječnosti. Govorim, ali više nego ja, govori Ona koja je uvijek na Kraju i na Početku, i uvijek završava otpočinjanjem.»
Pogleda još moćnije u daljinu:
«Mnoge stvari su među bogovima zataškane i sakrivene. Kasniji svijet je bio slijep za mjesto koje je proreklo postojanje i buduća događanja u vremenu. Često su se čuli glasovi koji su htjeli natuknuti nešto na tu temu, ali su se brzo gubili u bezdanu drugog govorenja. Bilo je mudro pretpostaviti da je nešto najvažnije skriveno.»

Zeus hoda polako prema kraju dvorane ispunjene trosjedima, stolovima i stolicama korakom koji je znakovit, kada je na sredini Temida, boginja nebeskog zakona, s kćeri Dike. Dike je boginja ljudske pravednosti: čuvar istine i neprijatelj laži. To je ljudska boginja, ali je boginja.
U prostoru glavne dvorane dvorca na Olimpu preovlađuje tirkizna boja s crnom, te zlato u mješavini sa slonovom kosti.
'57 je godina u vremenu.


TEMIDA (tiho između njih): Otkako je Atu otjerao s Olimpa kćeri, sve nam je gore, i gore...
DIKE: U pravu si mati... Temido velika.
TEMIDA: Lakše je nama bilo izaći s njom na kraj i boriti se.
DIKE: Da... Lakše.
TEMIDA: Boginja obmane ima ipak moći boginje, a oni su samo ljudi.
DIKE (zamišljeno, hoda): Da:... Oni su dolje samo ljudi.
TEMIDA: A i mi smo bogovi, pa to pomalo zaboravljamo.
DIKE: Ali to ti Zeus najviše zaboravlja, mati... znaš (gleda je): da smo boginje i bogovi...
TEMIDA: Nudi im fatamorgane, a oni dolje bivaju uhvaćeni u magije, odmah i munjevito: k'o sumanuti ulijeću u njezine mreže.
DIKE: U pravu si.
TENIDA: U trenu nastupaju kod njih napadi slijepila.
DIKE: Ali to ti Zeus ne bi volio nikako čuti!
TEMIDA: Znam!
DIKE: Kriv je i neće priznati.
TEMIDA: Prožeti su dolje snom: a njihova mudrost je izgubljena mudrost. Njihova mudrost je poludjela mudrost.
DIKE: I smiješna mudrost.
TEMIDA: Dike, kćeri moja velika, znaj da ovo bolje nitko od nas dvije ne može znati? Velika pitanja za najveće promjene, pred Olimpom.
DIKE: I misliš da se Gromovnik nekoga može bojati? (Gleda je upitno.)
TEMIDA: Ah... mislim? Nemam što misliti?!
DIKE: Pa reci mu, nek' zapamti zauvijek!
TEMIDA (prilazi joj): Nikada manje kćeri moja nisam željela govoriti.
(I Zeus lagano prilazi centru gdje su one.)
TEMIDA: Čitav Olimp sazvah u najvećoj hitnosti Zeuse, i ne brini! Dođosmo evo prve pred prijetnjom, stadosmo s pravdom pred svjetove. Ta mala će se Panteonu pokoriti.
ZEUS (zamišljen): Da!... Hoće: Ona će se pokoriti.
TEMIDA: Ušutjet će njezina riječ i njezino govorenje, jer:... Kako bi moglo biti drugačije, Zeuse, do po volji tvojoj.
ZEUS (jačim glasom): E pa drugačije je Temido i vidiš da je drugačije.
TEMIDA: Da su naši dogovori o Prometeju davno ispunjeni (gleda ga značajno.) Zeuse...
ZEUS: I što bi promijenili?
TEMIDA: Promijenili bi postojanje, promijenili bi vrijeme: promijenili bi tajnu vječnosti... možda Početak.
ZEUS: Eleuzijski, dodonski, delfski misterij koji znamo, razorili... naše, i postavili nesuvislu ludost okolo....
DIKE: Više bi imali pravde na zemlji.
TEMIDA: Možda čak više i božanskog, Zeuse...
ZEUS: Sad nam Ata treba njega donijeti?! Je li Olimp Panteom magije ili najvećih dokaza. Govorio sam vam da je taj svijet sekti proklet i opasan, i uzalud sam vam govorio...
DIKE: Sve sumnjam Zeuse da je nešto drugo u pitanju...
ZEUS: Sad svako može otići dolje i podiči svoga vrača i proroka, bez nas, kao da su naši... od bogova...
DIKE: Ali ja sam pročitala Zeuse, i evo sad čuj ovo... ako ćeš me saslušati...
ZEUS: (viče): I gdje su Hermes i Apolon, Temido... I je li ja trebam silu upotrijebiti... i gromove!? I zašto sad moram vrištati?!